Istorija Oraha
Orah koji je uključen u jezgrastu vrstu voća je prirodna biljka centralne Azije. Odavde do Xinjianga (İstočni Turkestan),do jednog dijela Kazahstana, do Uzbekistana,do Kiegistana,odavde do Nepala,do Tibeta,na sjeveru İndije i Avganistana,kroz Pakistan,Tadzikistan,Turkmenistan,İran,İrak,jedan deo Azerbejdzana,Jermenija,Gruzija,Turska na istoku i postepeno se proširila na celu Tursku .Orah je ujedno deo prirodne vegetacije Bugarske ,bivše Jugoslavije,Rumunije i Grčke .
Postoji 18 vrsta oraha čije su karakteristike identifikovane.Junglas Regia,poznata je i pod nazivom Anatolijiski orah,persiski orah,koji se prvi pamte kad se među ovim vrstama spominje orah koji je superiorniji u kvalitetu voća .Orah koji je prelazio iz Grčke u Rumuniju nazvan je Jovis Glanas (plod jupitera). Juglansova reč koja se danas koristi kao naučno ime oraha proizašla je iz imena Jovis Glans.Orah koji je prenesen u Englesku sredinom 16 vijeka stigao je u Sjedinjene Države krajem 17. Vijeka.

Prvi imigranti nazvali su ga (engleski orah)kako bi se razlikovao od Američkog crnog oraha.Većina preferira ime persijiski orah tako da današnji zapadni autori većinom koriste to ime .Bilo da se zove engleski ili persijiski orah(Anatolijiski orah/juglans regia/kraljevski orah) je plod naše zemlje,ekonomski raste u mnogim delovima sveta i ima veoma ugledno mesto među orasima.